...when you really love someone...
24.12.2005., subota
....I'm happy....
|
hey....iza mene je jedan prekrasan,ludi i nezaboravan dan....kojeg cu svakako pamtiti...a nadam se da i danasnji....u najboljem smislu...jucer sam shvatila nake stvari...shvatila sam da zapravo zivim u svijetu koji ne postoji...i danas sam se vratila u realnost...i konacno shvatila da mi je sve cijelo vrijeme bilo pred nosom....osoba koja mi je zapravo bila samo poznanik,prijatelj sad je nesto vise...konacno sam shvatila da su stvari upravo onakve kako su drugi govorili...ja sam ta koja to nije htijela priznati...al ne danas...danas sam se suocila sa stvarnoscu i mogu reci...osjetila veliko olaksanje...i sretna sam...konacno i iskreno sretna.....S R E T A N B O Ž I Ć svima:).... |
19.12.2005., ponedjeljak
....don't ask....
|
....strah....moj najgori neprijatelj....upravo sam danas to shvatila.... panika....nista bolje....ruke su mi se tresle,tijelo mi drhtalo.....glas razuma vristao je u meni....ne....dosta....stani....olaksanje....ovo mi se nije dogodilo prvi put,vjerojatno ni zadnji....bojala sam se.... gdje ce to zavrsiti...trazila granicu....nasla sam je na vrijeme.... ovaj put...ko zna kako ce biti slijedeci...pravit cu se da je sve u redu....smijem se i placem...al ne naglas....ovaj put samo u sebi.... al kome reci...gubim povjerenje u,meni bliskim osobama....igram igru izmedu dvije vatre..i nemogu prestati...bojim se da cu ih povrijediti....jer sebe vec jesam...opet,opet i opet....danas sam razbila staklo....pogled mi se previse dugo zadrzao na tim komadima ostrih rubova....ne nebih mogla...nikad...ili bih....neznam...i nadam se da necu saznati....opet sam se sijetila....suze mi klize niz obraze bojim se....neznam gdje potraziti pomoc....a trebam je...ocajno je trebam....jedan se plamen gasi u meni....al nevidim mu ime.... nesto se dogada...ali neznam sto....gledam svoje suzne oci u ogledalu....zar sam to doista ja....u sobi je gotovo mrak...tisina.... svida mi se...al nemogu se opustiti...svaki put kad zatvorim oci..... vidim ga....sad mi se vec sve pocelo gaditi....necu ga vise....gledati, cuti,znati za njega...ne vise...ali sam svijesna da je to nemoguce.... treba mi cvrsti zagrljaj nekog stranca....nezelim ga od osobe koju poznajem....nezelim vise znati nista....cuti i saznati jos manje....a zadnje sto nezelim je ponovno osjetiti taj strah.... |
08.12.2005., četvrtak
....like to be a baby....
 |
....let me be....
|
....evo i mene..konacno sam nasla malo vremena....pa ovak...ovu subotu se sprema veliki party povodom mog i frendicinog rodendana...puno ljudi...i puno alkohola :)....nadam se samo da bude sve dobro proslo i da budu se svi dobro zabavili...i mogu reci da jedva cekam...vec brojim sate...i minute...hehe...danas sam nekak dobre volje pa vas nebudem zamarala tuznim,depresivnim tekstovima i mislima....makar bi mogla...ah svi znamo da zivot nije savrsen i moramo se nauciti nositi time...pa idem sad....imam jos par sitnica da obavim...bIg kIsS tO eVeRyOnE.... |
01.12.2005., četvrtak
....love and pain....
 |
....Let it burn....
|
...tesko je za povijerovati da su...od naseg prvog susreta,naseg prvog upoznavanja,razgovora vec prosli mjeseci...cini mi se ko da je bilo jucer...onaj tvoj pogled,tvoj osmijeh nikako da izblijedi...imam te pred ocima...danonocno mislim na tebe...a tebe nema....i nema te...svaki kutak u ovome gradu,svaka pjesma,svaka rijec...i sjetim se tebe...onih tvojih toplih zagrljaja,tvojih saputanja,obecanja...tesko zaboravljam lijepe stvari,jos teze ruzne...no vise neznam kojih je vise....u mome su zivotu samo lijepe uspomene...i nista vise...samu sebe uvijeravam da ce proci,nestati iz mog zivota...al onda shvatim da te stvari,da ti osjecaji ne nestaju...ne zaboravljaju se...ti nemozes zaboraviti nju...ja nemogu tebe...kad bi samo shvatili da jedan drugome mozemo pomoci...ne...ja sam to shvatila,ali ti...ti ne... ljubav i mrznja...je li lakse voljeti ili mrziti....zelim znati odgovor na to pitanje...kad volis,patis...kad mrzis patis...zar smo rodeni da patimo,da se mucimo i na kraju umremo??jer ako je tako,ja nezelim zivjeti...zivot nije ruzicast...al malo srece,veselja i radosti trebao bi imati svatko....a ja...opet sam na pocetku...jedna je bolna ljubav prosla....druga jos bolnija dosla....tako si mi blizu,a tako daleko...gledam te,smijem se s tobom...pricamo...o svemu...ali ne o nama...pravis se da nije nista,da nista neznas,ali svijestan si...da predstavljas vaznu osobu u mom zivotu...svi to vide...vidis i ti...zar da pustim da izgorim...ne nemogu jer previse te volim... |
30.11.2005., srijeda
....from me to you....
|
Ni ne sanjaš kako je to,dok ti se ne dogodi...odjednom sam izgubljena u cijelom prizoru...više neznam svoju ulogu...samo znam da nesmijem...nikome reci...jer me on molio...jer sam obecala...teško mi je...sama sam...a njega nema...toliko bi se htijela nekome povijeriti,nekome ispricati...ali obecanje je obecanje...i toliko mi je stalo do njega...gušim se u vlastitim suzama,moje srce gori...vrištim a nitko me ne cuje...toliko trebam pomoc,jer bol je užasna...neznam koliko cu još izdržati,koliko cu još moci...prije nego li u potpunosti puknem...moje ce srce biti u komadicima,toliko sitnim da ih se nece moci sastaviti...nekad sam bila sretna...nasmijana...uživajuci u životu...a sad...više ni neznam što te rijeci znace...nestale su iz moje glave,iz mojih usta...bol,bol,bol i samo bol...hoce li ikada prestati??život mi je poput tragicnog romana o nesretnoj ljubavi...gdje ona sebi oduzima život zadnjim snagama...hoce li i moj tako završiti...neznam...vec mi je svejedno...previše sam povrijedena da bih znala...po stoti put slušam onu našu pjesmu...ili barem mislim da je naša...i nadam se da cu te vidjeti...cuti tvoj glas...rekli su mi da je ljubav najljepše,što ti se može dogoditi...zar samo meni nije...ljubav mi sad vec predstavlja patnju,suze,umor i napor...od kad te nema,sve mi je teže...a ni ne poznam te...no tvoje rijeci ostale su u mojoj glavi...tvoji dodiri na mom tijelu...tvoji poljupci na mojim usnama...moje srce kod tebe...oduzeto i slomljeno...odbaceno i neprihvaceno...moj je život stao...stoji...a tvoj ide dalje...ostavljajuci me iza sebe...daleko iza sebe...moji osjecaji prosuli su se...na onom stubištu...u onom stanu...na onoj cesti...u tvom zagrljaju...toliko slicnosti...još više razlika..dijele nas kilometri...do savršene ljubavi...jer ona ne postoji...i nikad nije...nikad nece...zar je moguce da se nije ni dogodilo...da sam sanjala...nisam...jer se nikad nisam probudila,nikad zaspala...suze su ostale zasušene na mojim obrazima...ne smijem se....zaboravila sam taj osjecaj...odlucila sam svoju srecu dati za tvoju...ti to neznaš...nikad neceš znati...i ako ikad vidiš ovo pismo...ove rijeci...znaj da su to moji osjecaji...prema tebi...od prvog dana...sjecam se tvog pogleda...ko da ga znam oduvijek...a znala sam ga samo iz videnja....no toliko mi se urezao u srce...a tek poljupci...još ih osjecam...hoce li ikad dostici broj mojih isplakanih suza...hoceš li ikada shvatiti da mi je uvijek bilo teže nego tebi...neznam...al hocu da ti znaš...da je odgovor na pitanje uvijek bio pozitivan...neznam te ali te volim...u dubini mog slomljenog srca.... |
....I like this....
|
od puta ka dozivljaju i obrnuto od dozivljaja ka putu naidoh na odsutnost u vremenima koja su umrla smrcu putnika krenuh na put do svih onih prepreka koje mi zadase oni koji se okrijepise i spalise svoje ostatke na onom smetlistu ljudskih izlucevina koje me nagrizose |
29.11.2005., utorak
....1 thing....
|
....svatko pocinje od sebe...svog zivota.... tesko ga je istinski ispricati,jer nije sve tak savrseno u njemu...previse problema,malo srece...al zivot jest takav...moramo proci pakao da bi dosli do raja....nitko nije savrsen nitko nemora biti,pa nemoram ni ja...iako imam osjecaj da se cesto upravo to trudim biti...neki koji me poznaju to bi i potvrdili ali ti me ljudi,onda zaista dobro znaju.... vele mi:izgledas ko andeo,al sam vrag je u tebi...pa valjda ima istine i u tome....trudim se biti sretna,iako mi cesto neide...no lakse je zivjeti s cinjenicom da sam se trudila,nego da sam pustila da sve ide samo od sebe.... |